Animirani fantastički ep Gospodar prstenova iz 1978. godine, u režiji pionira nezavisne animacije Ralpha Bakshija, predstavlja jedan od najambicioznijih, ali i najkontroverznijih pokušaja vizualne adaptacije remek-djela J. R. R. Tolkiena. Radnja ovog crtanog filma nastoji obuhvatiti prve dvije knjige književne trilogije, prateći mladog hobita Froda Bagginsa koji iz mirnog Shire-a kreće na pogubno putovanje prema Kletoj gori kako bi uništio Jedinstveni Prsten mračnog gospodara Saurona. Na tom putu mu se pridružuje šarolika družina vilenjaka, patuljaka, ljudi i čarobnjaka, no suočen s unutarnjim izdajama i neprestanim progonom obavijenih crnih jahača, Frodov zadatak postaje utrka s vremenom koja u ovom filmu kulminira epskom bitkom za Helmovu klisuru, ostavljajući sudbinu Međuzemlja nedovršenom zbog produkcijskih problema koji su spriječili snimanje planiranog nastavka.Produkcijska pozadina ovog ostvarenja krije fascinantne detalje o nastanku i tehničkim inovacijama koje su uvelike podijelile tadašnju javnost. Redatelj Ralph Bakshi odlučio je snimiti film koristeći revolucionarnu, ali iznimno napornu tehniku rotoskopiranja, što je značilo da su sve scene prvo snimljene s pravim glumcima u kostimima na lokacijama u Španjolskoj, a zatim su animatorima služile kao predložak za ručno iscrtavanje i bojanje svakog pojedinog kadra. Zbog drastičnog smanjenja budžeta usred snimanja, završne masovne scene bitaka nisu mogle biti klasično animirane, pa su producenti pribjegli eksperimentu u kojem su žive snimke glumaca solarno filtrirane i pretvorene u psihodelične, stilizirane siluete. Najveći problem za publiku nastao je kada je distributer odlučio zatajiti da film pokriva samo polovicu priče, izbacivši riječ prvi dio iz naslova kako ne bi odbio gledatelje, što je izazvalo bijes obožavatelja koji su iz kina izašli zbunjeni naglim prekidom radnje. Unatoč svemu, ovaj je crtić ostavio neizbrisiv trag na pop kulturu, a sam Peter Jackson kasnije je priznao da mu je ovo bio prvi susret s Tolkienovim svijetom te je u svojoj igranoj trilogiji izravno kopirao nekoliko legendarnih kadrova, poput scene u kojoj se hobiti skrivaju pod korijenom drveta dok crni jahač njuši iznad njih.Kada se analiziraju službena priznanja i kritički odjek, film je prošao kroz turbulentno razdoblje oprečnih mišljenja i izostanka onih najvećih holivudskih nagrada. Ipak, vizualna hrabrost i kompleksnost donijele su mu nominaciju za prestižnu nagradu Zlatni globus u kategoriji najbolje originalne glazbe koju je skladao Leonard Rosenman, a u krugovima ljubitelja spekulativne fikcije prepoznat je nominacijama za nagradu Hugo za najbolju dramsku prezentaciju te nagradu Saturn za najbolji fantastični film. Službena kritika u vrijeme premijere bila je izrazito oštra prema Bakshijevom stilu, zamjerajući mu narativnu zbrkanost i neujednačenost animacije koja je u pojedinim dijelovima izgledala nedovršeno. S druge strane, publika je prepoznala trud pa je film ostvario izniman komercijalni succes zaradivši preko trideset milijuna dolara u odnosu na skromni budžet, čime je dugoročno osigurao status kultnog klasika i otvorio vrata svim budućim, ambicioznijim ekranizacijama fantastične književnosti.