Frank Borzage je u svojoj antologijskoj melodramatskoj adaptaciji "Zbogom oružje" (A Farewell to Arms) iz 1932. godine transformirao klasični antiratni roman Ernesta Hemingwaya u visokostiliziranu, emocionalno intenzivnu studiju o interferenciji frekvencija, sistemskom otporu i pokušaju stvaranja izoliranog komunikacijskog kanala usred potpunog društvenog i vojnog kaosa. Dok su prethodni filmovi analizirali akcijske i žanrovske sustave, Borzage koristi specifičan vizualni jezik rane zvučne kinematografije kako bi prikazao sukob između masovnog, destruktivnog vojnog algoritma i mikro-sustava privatne ljudske privrženosti.
Središnji narativni sukob filma postavljen je kao asimetrični odnos između pojedinca i divovskog, automatiziranog sustava Prvog svjetskog rata. Glavni lik, američki poručnik Frederic Henry (kojeg glumi Gary Cooper), unutar tog ratnog stroja funkcionira kao mobilna logistička jedinica – vozač hitne pomoći. Njegova primarna funkcija je procesiranje i transport oštećenog ljudskog hardvera s prve linije fronte u pozadinske baze. Sustav u kojem se nalazi zahtijeva apsolutnu poslušnost, odricanje od individualnosti i stalno izvršavanje vojnih protokola. Fredericov susret s engleskom medicinskom sestrom Catherine Barkley (Helen Hayes) predstavlja uvođenje nepredviđene anomalije u njegov operativni sustav; ljubav koja se među njima razvija djeluje poput snažnog elektromagnetskog šuma koji počinje ometati i blokirati vojne naredbe.
Borzage genijalno prikazuje kako ratni stroj pokušava detektirati i eliminirati ovu anomaliju koristeći cenzuru i prekid komunikacijskih linija. Kada Frederica pošalju na frontu, sustav aktivno blokira njihove kanale za razmjenu podataka. Pisma koja Catherine i Frederic šalju jedno drugome bivaju presretnuta, zadržana ili uništena od strane vojnih cenzora, koji u ovom kontekstu djeluju kao mrežni vatrozid (firewall). Zbog tog namjernog prekida protoka informacija, oba aktera ostaju izolirana u stanju kognitivnog sljepila, prisiljena donositi odluke na temelju nepotpunih ili lažnih podataka. Ta informacijska blokada izravno pokreće Fredericovu odluku da izvrši dezerciju – što predstavlja njegovo trajno isključivanje iz vojne mreže i formalno gašenje vojnog identiteta kako bi ponovno pokrenuo privatnu vezu s Catherine.
Vizualni stil filma, prepoznatljiv po Borzageovoj upotrebi fluidne kamere, mekih fokusa i dramatične igre svjetla i sjene, funkcionira kao vizualni ekvivalent emotivnog filtriranja. Kamera se često kreće kroz bolničke hodnike i bojišta na način koji sugerira potragu za stabilnim signalom u dubokom oceanu statičkog šuma. Kada su Frederic i Catherine zajedno, kadar se sužava, a pozadina gubi oštrinu, čime se stvara izolirani virtualni prostor u kojem pravila vanjske destruktivne stvarnosti privremeno prestaju vrijediti. Njihov bijeg u neutralnu Švicarsku predstavlja pokušaj migracije podataka u sigurno, zaštićeno okruženje izvan dosega zaraženih ratnih zona.
Međutim, završetak filma donosi tragičnu spoznaju o neizbježnosti sistemske entropije. Iako su uspješno izbjegli vojni progon i locirali se u sigurnom okruženju, biološki hardver Catherine Barkley doživljava fatalni krah tijekom poroda. Frederic ostaje sam u sobi dok se u pozadini čuju zvona koja označavaju primirje, što stvara jezivu petlju ironije. Borzage kroz "Zbogom oružje" pokazuje uznemirujuću istinu o ljudskoj ranjivosti: čak i kada pojedinac uspije nadvladati, hakirati i napustiti opresivni društveni ili vojni stroj, on i dalje ostaje podložan temeljnim, neumoljivim zakonima biološkog postojanja i prolaznosti, dokazujući da se potpuna sloboda i izolacija od kaosa ne mogu trajno održati unutar granica smrtnog svijeta.