Akcijski triler Putnik 57 iz 1992. godine, u režiji Kevina Hooksa, predstavlja jedno od ključnih ostvarenja koje je definiralo eru buma akcijskih filmova devedesetih godina. Radnja se vrti oko Johna Cuttera, bivšeg policajca i stručnjaka za zrakoplovnu sigurnost koji pati od traume nakon gubitka supruge. Igrom slučaja, Cutter se ukrcava na komercijalni let pod brojem pedeset sedam, nesvjestan da se u istom zrakoplovu nalazi i nemilosrdni međunarodni terorist Charles Rane kojeg FBI prevozi na suđenje u Los Angeles. Kada Raneovi suradnici preuzmu kontrolu nad zrakoplovom, Cutter postaje jedina nada za spas talaca, što dovodi do napete i dinamične igre preživljavanja na visini od deset tisuća metara i na tlu male zračne luke u Louisiani.Film je doživio neobičan produkcijski put jer u ranoj fazi uopće nije bio zamišljen za glavnog glumca koji ga je na kraju proslavio. Scenarij je prvotno pisan kao projekt namijenjen akcijskim veteranima poput Sylvestera Stallonea ili Clinta Eastwooda, što bi rezultiralo znatno sporijim filmom usmjerenim na starijeg protagonista. Kada je studio odlučio ulogu povjeriti Wesleyju Snipesu, cijeli koncept je prilagođen njegovim iznimnim borilačkim vještinama i karizmi, čime je lansirana njegova karijera punokrvne holivudske akcijske zvijezde. Iz te promjene glumačke postave proizašla je i kultna, potpuno improvizirana rečenica o klađenju na crno, koju je Snipes predložio tijekom razgovora sa scenaristima i koja je postala najprepoznatljiviji pop-kulturni element cijelog projekta. Kako bi se postigao što veći kontrast i napetost između protagonista i negativca, glumac Bruce Payne primjenjivao je strogu metodu glume te je izbjegavao bilo kakvo druženje s ostatkom glumačke ekipe izvan seta, zadržavajući hladnu distanciranost tijekom cijelog snimanja. Ovaj je film zanimljiv i po tome što je u njemu svoju prvu holivudsku ulogu ostvarila Elizabeth Hurley, glumeći teroristkinju prerušenu u stjuardesu.Kada je riječ o priznanjima i kritikama, film je prošao kroz suprotstavljene reakcije struke i publike, ali i potpuno zaobišao velike nagradne ceremonije. Kritičari su filmu najviše zamjerali nedostatak originalnosti i pretjerano oslanjanje na formulu koja je bila iznimno popularna nakon uspjeha filma Umri muški, često ga opisujući kao jednostavan akcijski film na zrakoplovu s tankim dijalozima i plošnim motivacijama negativaca. Ipak, unatoč mlakim recenzijama i potpunom izostanku nominacija za prestižne nagrade poput Oscara ili Zlatnog globusa, film je ostvario golem komercijalni uspjeh na blagajnama i zaradio višemstruko veći iznos od uloženog budžeta. Najveće priznanje filmu stiglo je od same publike i industrije koja je prepoznala Snipesa kao novu ikonu žanra, a film je s godinama osigurao status kultnog klasika devedesetih koji se i danas cijeni zbog brze dinamike, upečatljivog negativca i intenzivnih borilačkih sekvenci bez digitalnih efekata.