PILLOW TALK

Dekoraterka interijera Jan Morrow i tekstopisac Brad Allen dijele telefonsku liniju za zabave i međusobno se procjenjuju i nadmeću. No, onda se upoznaju uživo...

LOVER COME BACK

Lover Come Back iz 1961. godine stoji kao jedan od apsolutnih vrhunaca zlatnog doba holivudske romantične komedije, blistavo i nevjerojatno šarmantno ostvarenje koje je redefiniralo dinamiku muško-ženskih odnosa na filmskom platnu kroz satirični prikaz nemilosrdnog svijeta marketinga na Madison Avenueu.Ovaj kinematografski hit ostvario je iznimna priznanja i vrhunske rezultate na blagajnama, prometnuvši se u jedan od komercijalno najuspješnijih filmova svoje dekade i cementirajući status svojih glavnih zvijezda kao vodećih magneta za publiku tog vremena. Najveće profesionalno priznanje struke stiglo je u obliku nominacije za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji za najbolji izvorni scenarij, što je bila izuzetna rijetkost za lepršave komedije tog razdoblja. Na dodjeli nagrada Golden Laurel film je trijumfirao osvojivši titulu najbolje komedije godine, dok je blistava Doris Day odnijela nagradu za najbolju žensku komičnu izvedbu. Veliki glumački uspjeh zabilježio je i legendarni Tony Randall, koji je za svoju nezaboravnu rolu neurotičnog šefa zaradio nominaciju za nagradu Golden Globe u kategoriji najboljeg sporednog glumca, uz popratnu nominaciju na Laurel nagradama, gdje je u istoj komičnoj kategoriji nominiran i šarmantni Rock Hudson.Filmska kritika dočekala je ovo ostvarenje s nepodijeljenim oduševljenjem, a recenzenti su složno isticali da je ovaj naslov, iako zamišljen na tragu ranijeg hita istog glumačkog para, nadmašio svog prethodnika u pogledu oštrine humora, brzine dijaloga i satiričke oštrice. Kritičari su s velikim žarom hvalili briljantnu, magnetsku kemiju između Hudsona i Day, naglašavajući kako Hudson maestralno balansira između uloga prepredenog zavodnika i zbunjenog znanstvenika, dok Day pruža vrhunsku, energetski besprijekornu izvedbu moderne, sposobne poslovne žene koja se bori protiv muškog šovinizma u korporativnom svijetu. Scenarij je slavljen zbog iznimno pametnog korištenja zamjene identiteta, niza urnebesnih nesporazuma i oštroumnih seksualnih aluzija koje su uspješno testirale granice tadašnjeg cenzorskog koda, a da pritom nikada nisu izgubile na profinjenosti. Recenzenti su također visoko ocijenili vrhunski vizualni identitet filma, raskošnu scenografiju, živopisnu Eastmancolor fotografiju i ikonsku elegantnu garderobu koja je savršeno utjelovila glamur ranih šezdesetih godina. U konačnici, struka je ovaj film proglasila bezvremenskim klasikom i oglednim primjerkom vrhunski strukturirane komedije zabune koja svojom svježinom, britkošću i vrhunskim glumačkim tajmingom i danas osvaja gledatelje diljem svijeta.

SEND ME NO FLOWERS

Send Me No Flowers iz 1964. godine predstavlja iznimno šarmantno i duhovito ostvarenje koje zaokružuje kultnu trilogiju romantičnih komedija slavnog glumačkog para, donoseći zrelu i iznimno zabavnu satiru na račun američkog predgrađa, bračnog života te hipohondrije.Ovaj filmski hit ostvario je sjajan komercijalni uspjeh na kino blagajnama, privukavši golemu publiku i potvrdivši da je formula s dobro poznatim protagonistima i dalje jamstvo za vrhunsku zaradu. Najveća profesionalna priznanja za ovaj projekt stigla su kroz prestižne nominacije na dodjeli nagrada Golden Laurel, gdje je film bio visoko prepoznat u kategoriji najbolje komedije godine. Izvanredan glumački doprinos ponovno je cementirao Tony Randall, koji je svojom maestralnom izvedbom smušenog i odanog susjeda zaradio nominaciju za najboljeg sporednog glumca, dok je šarmantni Rock Hudson dobio nominaciju u kategoriji najbolje muške komične izvedbe.Kritičari su s velikim simpatijama dočekali ovo djelo, a recenzenti su složno isticali da film donosi pravo osvježenje jer se, za razliku od prethodnika, ne bavi uobičajenim udvaranjem i zamjenom identiteta, već se fokusira na dinamiku već stabilnog, sretnog braka koji upada u niz apsurdnih nesporazuma. Kritika je visoko ocijenila Hudsonovu sposobnost da se našali na račun vlastitog imidža snažnog alfa muškarca, glumeći prestrašenog hipohondra koji je uvjeren da umire, dok Doris Day briljira u ulozi njegove supruge koja pogrešno tumači njegovo tajnovito ponašanje kao aferu. Scenarij je slavljen zbog britkog humora, izvrsnog tajminga i suptilne satire usmjerene prema medicinskom sustavu i opsesiji zdravljem u modernom društvu. Recenzenti su također pohvalili vizualnu privlačnost filma, raskošnu scenografiju tipičnog američkog doma iz šezdesetih godina i živopisnu fotografiju koja savršeno nadopunjuje lepršavu, a opet dramaturški čvrstu strukturu ove kultne komedije zabune.