Lajanje na zvezde kultna je srpska romantična komedija i film odrastanja iz 1998. godine u režiji Zdravko Šotra, snimljen prema istoimenom romanu književnika Milovan Vitezović. Radnja je smještena u malo srpsko mjesto tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća i prati skupinu srednjoškolaca koji se nalaze na prijelazu između bezbrižnog djetinjstva i svijeta odraslih. U središtu priče nalazi se Filip, inteligentan i pomalo sanjarski mladić zaljubljen u lijepu i nedostižnu gimnazijalku Danicu. Njegovi pokušaji da osvoji njezinu naklonost isprepleću se s brojnim školskim dogodovštinama, prijateljstvima, nestašlucima, ljubavnim nesporazumima i svakodnevnim životom učenika koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu.

Film kroz niz humorističnih i emotivnih epizoda prikazuje prve ljubavi, mladenačke snove, rivalstva, idealizam i osjećaj da je cijeli život tek pred njima. Iako je radnja smještena u prošlost, teme koje obrađuje univerzalne su i lako prepoznatljive različitim generacijama gledatelja. Upravo zbog toga film uspijeva spojiti nostalgiju sa svježinom mladenačke energije, stvarajući toplu priču o odrastanju koja jednako govori o ljubavi kao i o prolaznosti vremena. Školsko okruženje, profesori osebujnih karaktera i živopisni sporedni likovi dodatno obogaćuju priču te stvaraju sliku jednog razdoblja koje je ostalo zapamćeno po optimizmu, druženjima i vjeri u budućnost.

Redatelj Zdravko Šotra poznat je po uspješnim ekranizacijama književnih djela i sposobnosti da jednostavne životne priče pretvori u djela bliska širokoj publici. U filmu Lajanje na zvezde njegov je stil obilježen toplim humorom, laganim ritmom pripovijedanja, naglaskom na međuljudskim odnosima i osjećajem nostalgije koji prožima cijelo ostvarenje. Umjesto velikih dramatskih obrata, film svoju snagu pronalazi u šarmantnim svakodnevnim situacijama, iskrenim emocijama i atmosferi koja gledatelja vraća u vlastite školske dane.

Posebno važnu ulogu u popularnosti filma odigrala je glazba, koja vjerno dočarava duh vremena i doprinosi romantičnom ozračju priče. Vizualni identitet filma također je oblikovan tako da priziva sjećanja na jedno jednostavnije i sporije razdoblje, pa mnogi gledatelji upravo atmosferu navode kao jednu od njegovih najvećih kvaliteta. Film je tijekom godina stekao status klasika popularne kulture na prostoru bivše Jugoslavije te se redovito prikazuje na televiziji, privlačeći i nove generacije gledatelja.

Među priznanjima i nagradama posebno se ističe uspjeh na domaćim filmskim festivalima, gdje je film bio zapažen zbog svoje popularnosti kod publike, glumačkih ostvarenja i uspješne adaptacije književnog predloška. Kritičari su pohvalili toplinu priče, uvjerljiv prikaz mladenačkih emocija, humor koji proizlazi iz karaktera, autentičnu atmosferu šezdesetih godina te sposobnost filma da istodobno bude zabavan, romantičan i emotivan. Tijekom godina Lajanje na zvezde prerastao je okvire obične tinejdžerske komedije i postao simbol mladosti, prvih ljubavi i bezbrižnog razdoblja života koje mnogi gledatelji prepoznaju kao jedno od najljepših. Zbog kombinacije humora, romantike, nostalgije i univerzalnih tema odrastanja, film se danas smatra jednim od najomiljenijih i najcitiranijih ostvarenja srpske kinematografije s kraja 20. stoljeća.