O djelu:



U mediju stripa "Pierre & Corsso" spadaju u žanr koji se na engleskom jeziku zove comic strip, a tradicionalno je objavljivan u formi jedne table u tjednom ritmu u novinama. Kako je danas takva vrsta stripa praktično nestala iz dnevne štampe, pogotovo kod nas, ovaj strip serijaliziran je u tjednom ritmu na Facebooku. Kroz četiri godine skupio je oko 1500 pratitelja i znatni broj istinskih fanova.



Pierre & Corsso antropomorfni su likovi miša i mačka, i nastavljaju se na dugu antropomorfnu tradiciju koja vuče korijene još iz basni, a u stripu od legendarnog Krazy Kata, stripa koji je već početkom dvadesetog stoljeća dosegnuo grafičke i poetičke vrhunce medija. Pedesetih godina nešto slično je, u pripovjedačkom smislu, postigao Donald Duck u interpretaciji Carla Barksa, da bi nove izražajne mogućnosti i slobode osvojio Robert Crumb sa Mačkom Fritzom, antropomorfnim junakom hipijevske ere, namjenjenog odraslima s temama prožetima seksom, drogom i rock and rollom i općenito antiestablišmentskim idejama.



Pierre & Corsso strip je o prijateljstvu. Pierre je sklon depresiji, jedan od tipičnih suvremenih luzera koji se teško nosi sa stvarnošću. Corsso je prilagodljiviji, veselije prirode i oportunist, iako i njega život ponekad zatekne. Njihovo prijateljstvo ima uspone i padove, zabavu i dosadu, suosjećanje i izdaju.



Iako je svaka tabla cjelina za sebe sa svojom zaokruženom temom i manirističkim krajem na zadnjoj sličici, kroz strip se provlači i veći narativ, pojavljuju se sporedni likovi, Pierre i Corsso prolaze kroz promjenu, stvarnost prodire u strip u nastajanju i likovi na nju reagiraju i prilagođavaju joj se. Klasičnija naracija izmjenjuje se sa eksperimentalnijim pristupom i metanarativnim postupcima a table se referiraju jedna na drugu.



Dok pokušavamo izaći na kraj s onim što nam stvarnost servira ovaj strip nas potiče da se zapitamo u kojoj mjeri ostajemo ljudi, ili barem antropomorfne životinje.





O autoru:



Rođen 1973. godine u Splitu.

Diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Objavio strip-albume "Entropola", "Gnom de monde" i "Rexy" te brojne kraće stripove u domaćim (Q Strip, MojStrip, Komikaze, Godišnjak itd.) i stranim izdanjima.

Dobitnik nagrade Sfera 2007. za strip Entropola i jedan od autora u albumu Komikaze 18 nagrađenom sa prix BD alternative u Angoulemeu 2020.



Iz recenzije Matije Pisačića:

(... ) Marušićevi Pierre i Corsso, miš i mačak, našli su se u ulozi svojevrsnih gubitnika, često obogaćenih svojim idiosinkratičnim ponašanjem, pogotovo Pierre koji, gotovo u pravilu, završava svaku epizodu u suzama! Sama ekscentričnost obojice protagonista Marušića ne sprečava da suvereno režira i tople, „slice of life“ trenutke ove svojevrsne kronologije jednog prijateljstva. Autor se zapravo vrlo vješto poigrava s emocijama čitatelja koristeći se postulatima tragikomedije, odnosno njenog podžanra novijeg datuma, dramedije, i to na način da nas humorom približi likovima kako bi nas ubrzo ošamario nesretnim posljedicama neke akcije.

Bez obzira što se ovdje radi o nizu malih zaokruženih cjelina od jedne table, one su bez greške dio jednog dužeg narativa koji produbljuje složene odnose među likovima čiji se životni putevi u jednom času gotovo u potpunosti razilaze. Tako Pierre prohoda sa Sybille koja ima dijete iz neke druge veze (Corsso je možda otac djeteta!). Marušić se uz ove emotivne zavrzlame kroz strip ne libi komentirati ni aktualna društvena zbivanja, pa tako u jednoj iznimno duhovitoj epizodi mala ptičica iz protupandemijskog stožera zaprijeti Pierru kako će mu povećati margine između kadrova ukoliko ovaj ne nosi masku! Ovdje autor pak ulazi u područje meta stripa, na više se tabli iznimno inteligentno poigrava samim jezikom ovog medija no, za razliku od poznatog „Tupka“ Nedeljka Dragića koji nas kroz slične eksperimente vodi nizom gegova u pasicama koji donekle postaju sami sebi svrha, Marušićeva igra je ona s „većim ulozima“ jer su metafizičke akcije kroz koje Pierre prolazi potcrtane emotivnom težinom čitateljeve spoznaje tko Pierre jest i od kuda dolazi.

Daju mu bogatiji podtekst! On putuje kroz želju da izađe iz svojih zadanih okvira (stripa), uplaši se apsoluta slobode kao da je u pitanju kakvo ništavilo i naposlijetku prigrli svojevrsnu regresiju, vračajući se u klasično iscrtani stripovski kadar.

Pierreu i Corssou nije strano rušiti četvrti zid ni komentirajući koliko je „lajkova“ dobio strip u kojem se nalaze, kriveći se međusobno za ne/popularnost samog stripa. Potpuno promašeno, pošto je izbor tabli ovog sjajnog stripa u nastajanju bio iznimno visoko ocijenjen od strane kolega strip autora i općenito, prigrljen od šire publike s društvenih mreža.

Marušić je u likovnom aspektu novog stripa najbliži svom prošlogodišnjem, trećem strip albumu „Rexy“, gdje koristi elegantnu, čistu liniju pera, no ovdje je sam crtež puno opušteniji i jednostavniji što izvrsno ide na ruku humorističnoj narativnoj liniji. Boja također igra bitnu ulogu u stripu, fino nadograđuje atmosferu, upotpunjuje dramaturške preokrete i psihološka stanja likova.

„Pierre & Corsso“ iznimno su dragocjen strip serijal u nastajanju. Ivan Marušić višestruko se dokazao kao jedan od najznačajnijih predstavnika domaćeg autorskog stripa i ovim će serijalom dodatno potvrditi tu svoju poziciju.