Bodljikavko je marljiv i nesebičan jež koji vodi pučku kuhinju za svoju zajednicu. No egzistencija šumskih stanara ugrožena je kada jedne zimske noći hrana nestane. Bodljikavkovi prijatelji – stari majmun sa štapom, vjeverica bez roditelja, zalutala ptičica i dabar s gumenom perajom umjesto repa – pridruže mu se u potrazi za ukradenom hranom.

Film je u Japanu znan pod nazivom ハリネズミスパイキー (Harinezumi Supaikī), a od g. Goye saznajemo zašto je film očarao Japance. Naime, podsjeća ih na tradicionalne japanske animirane filmove iz 1970-ih uz koje su odrasli. Očigledno je urodilo plodom to što se “Jež Bodljikavko” korištenjem tradicionalnih tehnika oslanjao na tradiciju Zagrebačke škole animiranog filma. Konkretno, kombinacijom crteža na papiru i ručno bojanih maketa od gline. Nažalost kreativni tim “Ježa Bodljikavka” nije mogao prisustvovati dodjeli nagrade, pa se redatelj obratio publici posebno snimljenom video porukom.

“Jež Bodljikavko” je edukativna bajka socijalno osjetljive prirode. Radi se o marljivom ježu koji održava pučku kuhinju za potrebite – dabar ima peraju umjesto repa, stari majmun koristi štap za hodanje, medvjedica je samohrana majka, a vjeverica je siročić. Kada dođe zima netko im počinje krasti hranu, što im ugrozi egzistenciju. Sumnjaju da se radi o čudovištu, no ipak hrabro krenu u potragu…

Redatelj, scenarist i umjetnički direktor filma je Tihoni Brčić, animator je Dario Kukić, dizajnerica zvuka Lana Horvatić, dok je Tomislav Gregl uz montažu radio i na maketama od gline zajedno s Ante Strinićem. Producent je Vinko Brešan a umjetnički supervizor Simon Bogojević Narath. Film je do sada je prikazan na 40-ak svjetskih filmskih festivala, te nagrađena na dva (u Japanu i SAD-u).