NAPOMENA - Svi DVD-i dolaze uz knjige o filmu!

BANOVIĆ STRAHINJA

Posljednji igrani film jednog od najeminentnijih hrvatskih redatelja, Vatroslava Mimice, Banović Strahinja (1981), pseudopovijesna je drama u središtu čijeg zbivanja je velika ljubav prema ženi. Film je snimljen prema motivima srpske narodne pjesme na temelju koje je srpski filmski redatelj Aleksandar Petrović napisao scenarij.
Jesen 1388., uoči Kosovske bitke, uz južnu granicu Srpskoga carstva haraju bande pljačkaša. Na posjed Banovića Strahinje (F. Nero) dolazi uhoda Abdulah (R. Šerbedžija) prerušen u prosjaka. Sutradan, u odsutnosti Strahinje, u potrazi za zlatom posjed napadne turski razbojnik Alija (D. Nikolić) sa svojom grupom te siluju i ubijaju podanike, a Strahinjinu lijepu ženu Anđu (S. Vejnović) odvedu. Kada se Strahinja vrati u opustošen dom i ne nađe voljenu Anđu već samo njezinu haljinu, pohita k njezinom ocu u Tazbinu, knezu Bogdanu (G. Fröbe) po pomoć. No, knez Bogdan umjesto pomoći ponudi Strahinji svoju najmlađu kćer. Razočaran i odlučan da vrati svoju Anđu, Strahinja kreće u potragu...

Iako povijesnog žanra, filmska je priča zapravo koncentrirana na Strahinjinoj velikoj ljubavi prema Anđi, koja je u ono doba junaštva smatrana slabošću i nedoličnom. Izvrsna kostimografija i scenografija te glazba za koju je Alfi Kabiljo nagrađen Zlatnom arenom na Pulskom filmskom festivalu ni malo ne zaostaju za također odličnim glumačkim izvedbama D. Nikolića u ulozi Alije za koju je također dobio Zlatnu arenu, lijepe S. Vejnović u ulozi Anđe te popularnog talijanskog glumca F. Nera u ulozi Banovića Strahinje.

OKUPACIJA U 26 SLIKA

Nagrađivani film"Okupacija u 26 slika" (1978) redatelja Lordana Zafranovića svojedobno je izazvao brojne polemike pa i optužbe. Film opisuje vrijeme i ljude uoči fašističke okupacije Dubrovnika te okupaciju kroz likove trojice prijatelja od kojih uslijed rata svaki pođe na drugu stranu. Od idilične slike prelijepog grada i života autor, tako reći na rez, ulazi u atmosferu grozne noćne more. Zafranović je i koscenarist filma uz suvremenog pisca intrigantnih tema, Mirka Kovača.

Godina je 1941. Dubrovnik uoči okupacije. Trojica prijatelja, Hrvat Niko (F. Lasić), Talijan Toni (M. Štrljić) i Židov Miho (I. Klemenčić), provode bezbrižne dane mladosti svirajući i mačevajući. Nikina sestra Ane (T. Poberžnik) zaljubljena je u Tonija te uz blagoslov oca, gospara, kapetana Balde (B. Kralj), zaručuju se. U kući se slave zaruke, no za bogatu trpezu punu delicija gosti niti ne sjednu jer avioni počnu nadlijetati i bombardirati Dubrovnik. U grad ulaze okupatori, prvo Nijemci, a potom Talijani. Ustaška vlast uvodi policijski sat, a troje se prijatelja prestanu viđati. Toni se prikloni talijanskim okupatorima, Niko se pridruži SKOJ-u, a Mihu progone zbog židovskog podrijetla. Nikin i Anin otac, kapetan Baldo, prezire fašistički režim...

U ulogama imamo prilike gledati mladog F. Lasića u ulozi Nike, kojemu je Okupacija ujedno i glumački debi te M. Štrljića u ulozi Tonija. Na Pulskom filmskom festivalu 1978. godine Okupacija je nagrađena Velikom zlatnom arenom za najbolji film, Srebrnom arenom za režiju te Srebrnom arenom za kameru (Karpo Aćimović Godina)..

SAMO JEDNOM SE LJUBI

Tomislav je bivši partizan koji nastavlja borbu i poslije rata kao predani član Titove tajne policije. Upoznaje i zaljubljuje se u balerinu iz buržoazijske obitelji. Njegova romansa sa klasnim neprijateljem i sporo uklapanje u poslijeratnu stvarnost moglo bi zapečatiti njegovu sudbinu.

Po završetku rata mladi partizan Tomislav i njegovi partijski drugovi Vule i Mirko zaduženi su organizirati civilni život u gradiću nedaleko Zagreba. Radi obnove i kulturnog uzdizanja širokih masa iz Zagreba su poslani i kazališni glumci, među kojima i lijepa Beba, balerina buržoaskog podrijetla u koju se Tomislav odmah zaljubi. Iako iz dva različita svijeta, par se ubrzo i vjenča. Stignu im Bebini roditelji, zagrebačka građanska gospoda koja ne kriju gađenje spram novog poretka. Osim Bebinih roditelja i Tomislavovi partijski prijatelji ne skrivaju nezadovoljstvo njegovim izborom koji doživljavaju kao izdaju. Tako se Tomislav kao dobar komunist nađe u procjepu između svog privatnog života i očekivanja partijskih drugova...

Jedan od najcjenjenijih filmova redatelja Rajka Grlića, "Samo jednom se ljubi" (1980), priča je o strasnoj ljubavi mladog komunista i lijepe balerine iz građanske obitelji. Autor kroz žanr melodrame progovara o političkim pitanjima, o nemogućnosti ostvarenja intimnog života zbog represivnog režima te o iskrivljenom moralu. Iskren i dosljedan komunist, Tomislav odjednom se više ne snalazi u poretku za koji se borio. Privatni interesi, korupcija, političke ambicije pojave su koje Tomislav ne prati već ostaje dosljedan onim početnim idealima i upravo je u tome njegov najveći grijeh. Protkan nostalgičnom melodijom istoimenog evergreena Ive Robiće, te snimljen sugestivnom fotografijom Tomislava Pintera za koju je dobio Zlatnu Arenu za kameru 1981., "Samo jednom se ljubi" prikazan je u Cannesu u sekciji Izvjestan pogled (Un Certain Regard), a na festivalu u Valenciji Miki Manojlović osvojio je Gand prix za najbolju mušku ulogu.

BREZA

Dramski program Hrvatske televizije prikazuje dugometražni igrani film "Breza" redatelja Ante Babaje. Snimljen po motivima istoimene novele Slavka Kolara 1967. i prema scenariju samog Kolara, Božidara Violića i Ante Babaje, "Breza" je bez dvojbe jedan od najboljih filmova hrvatske kinematografije uopće.
Lijepa i krhka seoska djevojka Janica (M. Košir) udaje se za seoskog zavodnika, šumara Marka (B. Živojinović). Uz prešutnu dozvolu okoline, Marko i nakon ženidbe nastavlja s raskalašenim životom, provodeći dane i noći u krčmama. Janica ubrzo ostane u drugom stanju, no trudnoća završava nesretno, pobačajem. Iako je bolesna i iscrpljena, suprugova obitelj tjera ju da obavlja teške poslove. Jedini koji Janicu voli i pomaže joj je seoski čudak (F. Šovagović). Nakon što Janica padne u postelju, muževa obitelj ne želi joj pozvati liječnika...

Drugi igrani film redatelja Ante Babaje (Izgubljeni zavičaj, Mirisi, zlato i tamjan), snimljen 1967., u svim anketama koje su do sada provedene redovito je uvršten među najbolje filmove u povijesti hrvatske kinematografije. Babaja, koji je prije toga snimio zapaženi, gotovo eksperimentalni dugometražni film "Carevo novo ruho" (1961) i niz nagrađivanih kratkih igranih filmova i dokumentaraca, posegnuo je u "Brezi" za prozom Slavka Kolara, dočaravši u pozadini priče o nesretnoj sudbini jedne djevojke, rijetko viđenom realističnošću i slojevitošću, okrutni svijet hrvatske provincije. Vjerojatno ponajbolji hrvatski direktor fotografije Tomislav Pinter, ostvario je u "Brezi" jedan od svojih kreativnih vrhunaca, a isto se može reći za cjelokupnu glumačku ekipu i skladatelja Anđelka Klobučara. Na filmskom festivalu u Puli, "Breza" je nagrađena Srebrnom arenom.

OFICIR S RUŽOM

"Oficir s ružom" (1987) peti je cjelovečernji igrani film redatelja i scenarista Dejana Šorka, koji opisuje vrijeme neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Priča o nepodobnoj ljubavi lijepe dame i partizanskog poručnika u poslijeratnom Zagrebu zapravo je tragična ljubavna priča koja kritizira političko licemjerje, komunističku dogmu koja i nakon rata vodi stalešku borbu u cilju ostvarivanja jednakosti no upravo tom borbom nejednakosti podcrtava.

Poslijeratni Zagreb, mlade partizanske snage uspostavljaju civilnu vlast u gradu. Udovica iz visoke građanske klase, lijepa Matilda Ivančić, pozvana je na sud gdje joj izreknu presudu oduzimanja imovine, no ubrzo dolazi do poništenja presude s obzirom da su Matilda i njezin pokojni muž pomagali narodnooslobodilački pokret. U Matildin stan se useljava mlada nadobudna skojevka Ljiljana, jednostavna djevojka sa sela, odrasla u ratu, a uskoro se doseljava i Matildin dečko, mladi poručnik Petar Horvat. Iako opterećen borbom protiv klasnog neprijatelja, Matilda privuče Petra svojom profinjenošću i ljepotom. Matilda i Petar ostvaruju vezu no Petrov nadređeni smatra vezu neprihvatljivom jer je Matilda buržujskog podrijetla.

Ulogu Matilde sjajno je nijansirala Ksenija Pajić, a ulogu partizanskog poručnika bivša jugoslavenska zvijezda Žarko Laušević.Film je na pulskom filmskom festivalu 1987. osvojio dvije Zlatne arene, za scenarij Dejan Šorak i za najboljeg glumca Žarko Laušević

U GORI RASTE ZELEN BOR

Kao i "Kad čuješ zvona" i "U gori raste zelen bor" nastao je prema ratnim memoarima istaknutog borca i poslijeratnog društveno-političkog radnika Ivana Šibla. Osjetljiva nacionalna tematika kojom se film bavio prijelomne 1971. godine donijela je redatelju Antunu Vrdoljaku niz problema.
Komandant partizanskog bataljona (B. Dvornik) i politički komesar (I. Vidović) unatoč stalnim sukobljavanjima najviše povjerenja imaju jedan u drugoga. Njihov bataljon uglavnom se bori protiv domobrana koji se, kako rat odmiče, sve više masovno predaju. Veći problem od njih predstavljaju im ustaše, osobito njihova strateški važna tvrđava Grabovac...

Nakon redateljskog debija ostvarenog unutar omnibusa "Ključ" 1965. godine i izvrsnog dugometražnog prvijenca "Kad čuješ zvona" (1969), glumac i redatelj Antun Vrdoljak (Glembajevi, Kiklop) razočarao je mnoge svojom na brzinu snimljenom komedijom "Ljubav i poneka psovka". Ipak, brzo se vratio u formu izvrsnom ratnom dramom "U gori raste zelen bor", po mnogima najboljim hrvatskim partizanskim filmom.

Svi glumci ostvarili su sjajne uloge, osobito Boris Dvornik i Ivica Vidović, a jedan od svojih najdojmljivijih nastupa zabilježio je Rade Šerbedžija u cameo ulozi ustaškog časnika.