Rusko-mongolski povijesni spektakl Po volji Džingis-kana (Tayna Chingis Khaana / By the Will of Genghis Khan) iz 2009. godine, u režiji Andreja Borisova, predstavlja jedno od najosebujnijih, najambicioznijih i kulturološki najfascinantnijih kinematografskih ostvarenja posvećenih usponu legendarnog mongolskog vladara. Za razliku od holivudskih i europskih visokobudžetnih interpretacija koje se primarno fokusiraju na krvavu destrukciju i militarističku ekspanziju, ovaj film, nastao prema književnom predlošku Nikolaja Luginova, donosi duboko duhovan, filozofski i etnografski autentičan portret Temudžina. Radnja prati njegov životni put od djetinjstva obilježenog nomadskim preživljavanjem na surovoj stepi, preko dramatičnog kidanja veza između trojice pobratima koje sudbina razdvaja, pa sve do konačnog ujedinjenja rascjepkanih plemena pod jednom zastavom. Umjesto pukog akcijskog filma o osvajanjima, Borisov stvara složenu dramu o cijeni veličine, bremenu proročanstva i neizbježnim tragedijama koje donosi stvaranje euroazijske civilizacije, pružajući gledateljima hipnotički uvid u mentalitet naroda koji je promijenio tijek svjetske povijesti.Režijski pristup Andreja Borisova u ovom filmu svjedoči o njegovoj namjeri da se odmakne od klasičnih zapadnjačkih blockbustera i ponudi izvornu, unutarnju perspektivu na mongolsku mitologiju. Borisov koristi bespuća i monumentalnost mongolskih stepa ne samo kao scenografiju, već kao aktivnog protagonista koji diktira sudbinu ljudi, stvarajući vizualni stil koji slavi surovu ljepotu prirode. Redatelj namjerno izbjegava brzu, kinetičku montažu modernih akcijskih filmova i umjesto toga nameće sporiji, kontemplativniji ritam koji odgovara duhovnom sazrijevanju glavnog lika. Režija se uvelike oslanja na prikaz šamanskih rituala, narodnih običaja i mitskih vizija, tretirajući Džingis-kana kao spiritualnu ikonu i izvršitelja više, božanske volje, a ne samo kao proračunatog vojskovođu. Iako se film u određenim segmentima suočavao s izazovima niže nezavisne produkcije i digitalnog formata koji slici ponekad daje izgled televizijske drame, Borisov uspijeva nadomjestiti tehnička ograničenja masovnim scenama s tisućama statista i pravih konjanika, čime postiže dojam sirove, dokumentarističke uvjerljivosti i epske monumentalnosti koja se rijetko viđa u studijskim projektima.Posebna i rijetko isticana kvaliteta filma leži u njegovoj glumačkoj postavi sastavljenoj od izvornih glumaca iz regije, među kojima se iznimnom karizmom ističe Eduard Ondar u ulozi odraslog Džingis-kana. Ondar namjerno izbjegava jednodimenzionalni prikaz gnjevnog ratnika; njegova izvedba nosi duboku melankoliju, unutarnji mir i stoičku čvrstoću čovjeka koji shvaća da su rat i bratoubojstvo jedini preostali putovi prema trajnom miru na stepi. Dinamika između njegovog lika i njegovih zakletih krvnih braća, koje tumače Orgil Makhaan i Efim Stepanov, daje filmu snažnu dramsku i emotivnu okosnicu. Njihov odnos vjerno oslikava tragediju nomadskog društva u kojem osobna odanost, ljubav prema ženi i poštivanje zakona dolaze u nerješiv sukob sa surovom političkom realnošću. Međunarodnu notu i dodatnu glumačku težinu projektu daju prepoznatljivi glumci poput Olega Taktarova i Cary-Hiroyukija Tagawe, čija prisutnost dodatno naglašava kozmopolitsku narav i važnost carstva koje se protezalo od Žutog mora pa sve do Mediterana.Na planu nagrada i službenih priznanja, film je ostao uglavnom zakinut za velike holivudske i zapadnoeuropske lovorike, ponajviše zbog činjenice da se pojavio u sjeni ruskog blockbustera Mongol Sergeja Bodrova, koji je u to vrijeme privukao globalnu pozornost i nominaciju za Oscara. Ipak, film je ostvario zapažen uspjeh na festivalima u Rusiji i azijskim zemljama, gdje je struka visoko ocijenila njegov kulturološki doprinos, povijesnu utemeljenost te izniman trud u očuvanju autentičnog jezika i baštine. Filmski kritičari i specijalizirani portali isticali su kako film, unatoč nesavršenostima u koreografiji pojedinih bitaka, nudi neprocjenjivu i unikatnu perspektivu na lik i djelo vladara kroz oči naroda koji ga i danas slavi. S povijesnog stajališta, ovo ostvarenje ostaje važan i duboko podcijenjen dragulj povijesnog žanra, namijenjen gledateljima koji od filma traže antropološku dubinu, filozofski podtekst i iskrenu posvetu jednoj prohujaloj, ali fascinantnoj epohi.